Naziv: „Zemlja poslije eksplozije“

Opis: Akril na platnu, kombinirana tehnika i pur pjena Dimenzije: 80 x 80 cm

Ova slika djeluje poput pejzaža nakon apokalipse, kao da je zemlja proključala, iznutra izgorjela i ostavila za sobom samo reljefnu pustoš prekrivenu metalnim prahom i tragovima krvi.

Srebrna podloga djeluje hladno i industrijsko, gotovo beživotno, ali ne i neutralno, ona odražava svjetlo poput svjedoka koji je preživio. Reljefna tekstura izrađena pur pjenom podsjeća na eksplozivne ostatke, nagorjele komade tla, otopljene stijene, dok se krvavo crvene linije slijevaju poput ožiljaka vremena, vertikalno, poput starih rana koje nikada nisu zatvorene.

Crni, žuti i sivi tonovi pojačavaju dojam trovanja, dok zgrušani oblici asociraju na izgorjele organizma, mutacije u krajoliku koji više nije ni mrtav ni živ, već nešto između.

„Zemlja poslije eksplozije“ ne prikazuje kraj nego ono što dolazi nakon kraja, ono s čime se suočavamo kad sve poznato nestane. To je vizualna kronika postapokaliptične tišine, kada ostane samo reljef boli i sjaj onoga što više nema svrhu.

Naziv:
„Srce materije“

Opis:
Akril na platnu, kombinirana tehnika i pur pjena
Dimenzije: 100 x 70 cm

Ova slika pulsira poput sirove, neobrađene istine koja izbija iz tame i sjaja u isto vrijeme. Središnji reljef, izgrađen ekspresivno pomoću pur pjene, djeluje poput materijaliziranog jezgra, srca nepoznatog entiteta ili možda planeta u nastajanju.

Boje govore jezik kontrasta: zlato kao božanski sloj, crvena kao krvotok, crnilo kao pepeo, a bijelo kao trag nevinosti koja je davno izgubljena. Sve to uvučeno je u jedan gusti vrtlog, kao arhetipska rana koja se ne zatvara nego transformira u novi oblik.

„Srce materije“ ne prikazuje, već titra. Ono nije objekt, već stanje: stanje previranja, nastajanja, gorenja i smirenja. Ovo nije slika koju treba razumjeti, već osjetiti, kroz stomak, ne kroz razum.

Naziv slike: „Mapiranje duše”

Akril na platnu, kombinirana tehnika
Dimenzije: 100 × 70 cm

Opis:

Na prvi pogled, ova slika djeluje poput drevne karte nepoznatog teritorija, neravne, zlatno prošarane mase koje plutaju nad tamnoplavim ponorom stvaraju dojam mistične topografije unutarnjeg svijeta. Nije ovo pejzaž vanjskog svijeta, već nervni sustav emocija, intuitivno srastao s teksturom platna.

Debeli zlatni reljefi čine se poput tragova vremena, žilavih linija prošlosti, sjećanja i neugaslih čežnji. Ispod njih proviruju boje: crvena (strast i rana), zelena (obnova), bijela (tračak nade), crna (nesvjesno), sve zarobljeno u tamnoplavu pozadinu koja simbolizira dubinu psihe i tišinu univerzuma.

Površina nije ravna kao ni put duše. Sve je izbrazdano, slojevito, teško, ali i sveto. Zlatna boja nije samo estetski odabir, ona označava unutarnju vrijednost, božansku iskru, neuništivo.

Ovo djelo poziva na spor pogled, na dodir očima, jer se ne prikazuje, već osluškuje. Kao da gledaš rez duše pod mikroskopom, ali umjesto stanice, vidiš traume, snove, trenutke ekstaze i mraka.

Naziv slike: „Tišina svjedoka” Akril na platnu70 x 100 cm

Opis:

Ova slika djeluje kao tihi krik, nije ispovijed nečega što se dogodilo, a više se ne može ispričati riječima. Dvije krvavocrvene ruke, otisnute u središtu ogoljene sive pozadine, okružene zatamnjenim, gotovo spaljenim rubom, djeluju poput posljednje traga prisutnosti. Otisci su okrenuti jedan prema drugome, ali istovremeno izgledaju kao da se odmiču, u toj napetosti leži emocionalni naboj djela.

Crne, neuređene granice koje okružuju prostor djeluju kao spaljeni rubovi sjećanja, kao trag eksplozije nečega što se više ne može vratiti niti razumjeti do kraja. Kap krvi koja curi iz svake ruke ne prikazuje nasilje, već simbolizira žrtvu, tihu bol i nemogućnost dodira.

Ovo nije samo slika, ovo je vizualno rana, otvorena, ali zaustavljena u trenutku prije nego što se potpuno prokrvari. Gledatelja ne poziva na promatranje, već ga zarobljava u svoj šapat.

Naziv slike: "Biološki kod"
Akril na platnu, kombinirana tehnika
100 x 70 cm

Opis:

Na prvi pogled slika djeluje poput eksplozije nečega živog, sirovog i nepoznatog. Kao da gledamo kroz mikroskop u središte života – DNK, neuron, stanične mreže ili skrivenu geometriju prirode. Ova slika pulsira organskom energijom, ali bez kontrole. Zelene linije djeluju poput otisaka biološkog procesa, razgranate, nasumične, ali ipak povezane nevidljivom logikom.

U podlozi se provlače crvene kapljice i tamni kružni uzorci, što stvara osjećaj dubine, gotovo poput kretanja ispod površine kože, uma ili zemlje. Gledatelj ima dojam da promatra unutrašnju inteligenciju kaosa – kao da je nešto praiskonsko isplivalo iz tame i počelo se samostalno razvijati.

Crna, smeđa i zlatna podloga djeluje zemljano i tamno, ali istovremeno i moćno – poput pozornice na kojoj se odvija borba života i raspada. Svjetlucanja unutar tame podsjećaju da čak iu najdubljoj noći, postoji impuls koji traži izlaz.

Simbolika i dojam:

Zelene linije – život, rast, nagon, prirodni kaos, instinkt.

Crvena – krv, impuls, opasnost, energija.

Zlatno/crna podloga – svemirska praznina, materijalnost, dubina nesvjesnog.

Ovo nije samo slika. Ovo je vizualni prikaz pulsa svijeta, onoga koji kuca i kad ga ne čujemo. Onoga što se odvija u nama, u biljkama, u korijenima, u jezgrama planeta. Ovo je DNK kaosa. 

Naziv slike: „Površina nemira”

Kombinirana tehnika, 100 x 70 cm

„Površina nemira” prikazuje unutarnje stanje koje nikad ne miruje – vibracije postojanja koja titra između buke i tišine, tame i eksplozije boje. Sloj po sloju, ova slika odražava psihološki pejzaž koji je istovremeno zatvoren i otvoren, gust i izložen, kaotičan i strukturiran vlastitom unutarnjom logikom.

Dominantne crne i sive teksture evociraju gušenje mislima, sjenke sjećanja, možda i teret neizgovorenog. No usred te vizualne magle, probijaju se struje boje – jarka zelena, crvena, narančasta i žuta – kao impulsi života koji se ne daju pokopati. To su tragovi volje, otpora i neslomljivosti.

Gestualnost poteza, gotovo tjelesna, odaje osjećaj da je slika nastajala u trenutku emocionalnog preljeva – bez plana, ali s unutarnjom nužnošću. Kao da je autor uranjao ruke u vlastitu nutrinu i kroz svaki zamah pokušavao pronaći disanje u zagušljivom prostoru vlastite psihe.

Ovo nije slika koja se promatra, već ona koja te promatra natrag – i pita: gdje je tvoja površina nemira?

Naziv slike: Tišina koja gori
Tehnika: Akril na platnu, kombinirana tehnika
Dimenzije: 100 x 80 cm

U ovoj kompoziciji miješaju se kontrasti — hladna, gotovo nadrealna pozadina sivih vrtloga otkriva prizore unutarnje uzburkanosti. Vatreno žute i crvene eksplozije probijaju tišinu kao potisnute misli koje ne mogu više biti skrivene. Crne vertikalne linije djeluju poput ožiljaka vremena, dok zlatni potez stvara motivacije, pokreta i vjere u nastavku. Slika istovremeno i smiruje i uznemiruje — kao trenutak prije odluke.

Naziv slike: Žile kroz oluju

Dimenzije: 100 x 80 cm
Tehnika: kombinirana tehnika na platnu
Opis:
Slika donosi snažan kontrast između pitome i boje – kao da se životinjski instinkt, rana i ljepota sudaraju unutar jednog trenutka. Crvene forme nalik ružama iscrtane duž dijagonala podsjećaju na pulsirajuće točke u emocionalnoj karti, dok tamne linije i eksplozije tirkiza i žute stvaraju osjećaj unutarnje bitke i uspona kroz kaos. Ovo je vizualna partitura nesanice i želje.

Naziv slike: Kozmički sklad
Tehnika: Akril na platnu / kombinirana tehnika
Dimenzije: 100 x 70 cm
Opis:
Eksplozija boja zarobljena unutar sivog vrtloga stvara napet kontrast između unutarnjeg kaosa i vanjske harmonije. Crvene sfere postaju točke orijentacije, dok crne i žute linije podsjećaju na pukotine u prostoru ili tragove emocija u pokretu.

Naziv slike: Eksplozija tišine

Tehnika: Akril na platnu
Dimenzije: 100 × 80 cm
Autor: Dino Perović

Opis:
„Eksplozija tišine“ prikazuje trenutak unutarnje eksplozije, gdje boje i oblici simboliziraju emocionalni i mentalni impuls. Središnja crna masa predstavlja kondenziranu tihu energiju, dok je okružena vibrantnim narančastim, zelenim i žutim linijama koje sugeriraju pokrete i transformaciju. Plava pozadina stvara osjećaj prostora i smirenja, ali istovremeno naglašava kontrast između unutarnjeg kaosa i vanjske tišine.

Naziv slike: Presjek
Tehnika: Akril na platnu
Dimenzije: 100 x 70 cm

Presjek je vizualno rana, precizna i neizbježna. Crvene linije djeluju kao rezovi svijesti – odluka, impulsa ili pobuna. Zlatni otisci podsjećaju na otisku prošlost, dok tirkizna tekstura istovremeno nosi pokret i tišinu. Rad balansira na rubu eksplozije i sabranosti.

Naziv slike: "Tragovi koji ne zarastaju"
Akril na platnu
100 x 70 cm

Na platnu ostaje ono što se iznutra ne da izbrisati. Crni oblici nisu namjerno crtani, više su kao ostatak – otisci nečega što je prošlo, ostalo, propalo, ali nije i nestalo. Crvene linije nisu dekoracija. One su prijelazi. Podsjetnici. Mjesta gdje je nešto probijeno – možda tijelo, možda misao. Sve je smireno, ali ništa nije mirno.

Slika ne želi biti lijepa. Ne nudi smjer ni utjehu. Samo bilježi ono što se obično gura pod površinu: ono što ostane kad sve prođe. Bez glasa, bez spektakla. Samo tragovi. I činjenica da još nisu zarasli.